Naš produženi boravak pun je dobrih učiteljica i đaka veseljaka.
Putuje kroz dječji svijet poput neobičnog vlaka. Svaki razred čini vagon jedan
– hvaljenja i divljenja vrijedan! Lokomotivu činimo mi - učiteljice produženog
boravka.
Svakodnevno smo dio
dječjeg svijeta i kroz samo jedan dan mijenjamo uloge ovisno o situacijama koje
nas zadese. Ukoliko netko razbije koljeno ili mu nekako završi trn u ruci –
postajemo medicinske sestre i njegovateljice kao od šale. Rješavamo i ozbiljne
probleme: svađu, ružne riječi, ne daj bože – fizičke sukobe, problematična
ponašanja i sl. U učenju smo prave mentorice i učiteljice jer nam je glavna
zadaća naučiti djecu kako učiti! Čuvamo važne tajne i svjedoci smo prvih
zaljubljivanja i „ljubavnih“ problema. Kada je netko tužan i ima loš dan –
pazimo ga i mazimo. A svaki učenik je mala priča za sebe i po nečem poseban.
Baš zato je ovaj oblik rada specifičan i potpuno različit od redovne nastave.
Izmjenjuju se igra, učenje, zabava, rekreacija i još mnogo toga što rezultira
cjelovitim razvojem svakog učenika. Jedan radni dan boravkašića dug je kao
radni dan odrasle osobe, ali je učenik potpuno zbrinut i provodi vrijeme u
dobrom društvu svojih vršnjaka i to je jedna od velikih prednosti ovog
neobaveznog oblika rada. Zato ne treba razmišljati na način da žalimo dijete
jer je cijeli dan u školi, već treba razmišljati da je na sigurnom, okruženo
prijateljima i vršnjacima, te da u svakom trenutku ima potrebnu brigu i nadzor.
Ono što u stvari želim reći najbolje je opisati kroz jedan radni dan prosječnog
boravkašića koji uglavnom izgleda ovako:
Učenici se uvijek
obraduju kada na vratima učionice ugledaju svoju učiteljicu produženog boravka
jer znaju da odmah peru ruke i kreću u školsku kuhinju napuniti svoje gladne
trbuščiće. Nakon finog i zdravog ručka vraćaju se u učionicu i sudjeluju u
raznim pedagoškim radionicama, parlaonicama, rješavanju razrednih problema ili
sukoba i sl. Često se organiziraju likovne radionice, izrađuju plakati za
prigodne dane u mjesecu, slave rođendani, igraju društvene igre, gledaju
filmovi za djecu itd. Ukoliko se organizira kakvo natjecanje u sportovima,
kvizu znanja, festival npr. čitanja ili odabir naj talenta u pjevanju,
plesanju, imitiranju i sl., obvezno se dodjeljuju prigodne diplome, zahvale,
pohvale što posebno razveseli svakog učenika. Kada nam vrijeme dozvoli obvezno
idemo van u svoje, VLASTITO školsko dvorište okruženo zelenilom koje zajedno
čuvamo i održavamo eko akcijama, sadnjom proljetnica itd. Tamo postajemo mali
istraživači (jer, ne biste vjerovali, uvijek otkopamo neku neobičnu kost ili
zakopamo važne tajne koje će netko drugi ipak naći!), igramo nogomet, košarku,
tenis, graničar ili neki drugi sport po izboru, igramo se skrivača, lovice
,ledene babe ili glumimo tajne agente na važnom zadatku – ovisno o raspoloženju
i idejama kojih nam ne nedostaje! Kada se dobro izigramo, vraćamo se u učionice
i u miru pojedemo užinu uz neki dječji animirani film. Nakon toga slijedi
ozbiljan dio naše priče, a to je pisanje zadaće i učenje. Eh, tu smo svi pravi
junaci – najviše nas veseli kada se dogodi da baš svi završimo i provjerimo
zadaće na vrijeme pa završimo u školskoj dvorani za nagradu i odigramo graničar
ili neku štafetnu igru. Pred kraj radnog dana, ostaje nam još samo da dočekamo
da mame i tate dođu po nas koji još ne smijemo otići sami doma. A kada ih
ugledamo na vratima – pojavi se neodoljiva potreba i želja da ostanemo još malo
u školici, jer roditelji uvijek dođu baš usred igre ili jako zanimljivog crtića
(koji smo sigurno gledali i u kućnoj radinosti, ali ovdje s prijateljima taj
isti crtić je bar deset puta bolji)!
I tako svaki dan, a dani nam jure baš kao brzi vlak – ljeto dođe
taj čas i već je nova školska godina ponovo ispred nas!
U PB učenici
razvijaju čitavu lepezu emocija: samopoštovanje, odgovornost, empatiju prema
drugim učenicima, suradnju, samovrednovanje, zdrave moralne vrijednosti,
osjećaj zajedništva, prijateljstva, prihvaćanje svojih i tuđih pogrešaka.
Uvažavaju
se sve potrebe učenika i nastoji izgraditi skladan emocionalni, društveni i
psihološki razvoj učenika koji rezultira zadovoljnim i sretnim djetetom koje
voli školu.
Učiteljice u PB-u
najprije su mentori koji potiču, pomažu i ohrabruju učenike, maze ih i tješe,
rješavaju nesuglasice i probleme tako da možemo reći da je njihov odnos prema
učenicima roditeljsko-učiteljski. Budući smo mala škola s nekoliko odjeljenja
boravka , svaka od učiteljica dobro poznaje sve učenike što kod njih stvara
osjećaj povezanosti i zajedništva, a što je itekako zdrav temelj i dobra
priprema za putovanje u više razrede.
Kroz individualne
razgovore s učiteljicom iz produženog boravka roditelj saznaje kakvo je dijete
u učenju i igri, kako usvaja gradivo prilikom uvježbavanja, na kojim sadržajima
treba dodatno raditi, koliko je spremno dati i prihvatiti pomoć u skupnom radu,
kako reagira na umor, kakvo je u blagavaonici, kako se nosi s problemima,
koliko sudjeluje u zajedničkim aktivnostima u učionici, kako reagira na
konflikte s vršnjacima, tko mu je prva simpatija... Roditelji i učitelji PB-a
moraju surađivati na prijateljskoj osnovi, jer dio roditeljske uloge preuzima
upravo učitelj PB-a. Zato je jako važno da i roditelji imaju pozitivan i
pravilan stav prema produženom boravku , te da ga ne zamišljaju kao „igraonicu
za čuvanje djece“, već kao ozbiljan rad itekako pažljivo organiziran s
najboljom namjerom usmjeravanja djece na pravi put s ciljem cjelovitog razvoja
ličnosti. Ne smijemo zaboraviti da su djeca ogledalo i nas i roditelja. Stoga
se valja i u buduće potruditi da slika u njemu bude što ljepša i da svima
izmami osmijeh na lica!
I ne zaboravite, svake godine naš vlakić prima nove školarce – putnike,
toplog srca i širom raširenih ruku kreativnih, vedrih i dobronamjernih
učiteljica.
Autorice:
uč. Nataša Batnožić
(tekstovi); uč. Lana Lončar (priprema za web)
