Naši trećaši su i ove godine dio svojih školskih dana proveli u Školi u
prirodi. Dom Crvenog križa na Medvednici bio je naše utočište pet zanimljivih
dana. 54 ero djece i pet dana bez roditelja uvijek su zanimljiv i u najmanju
ruku dinamičan izazov za nas učitelje i pravi ispit samostalnosti za učenike.
Šečući planinskim stazama uzduž i poprijeko
lijepe naše Medvednice, susreli smo i neke domaće stanare. Najupečatljiviji
susret bio je susret s bjelouškom. Iz
nama nepoznatog razloga odlučila je ignorirati buku i vibracije koje proizvidi
116 nogu.
Lijepo se ispružila na stazi
bez nakane za micanjem dok su neki od nas osjećali pa...nemir u najmanju ruku.
Učitelj ju je ljubazno sklonio s puta
omogučavajući nam da nastavimo svoj put prema Rudniku Zrinski. Inače uz
komarce, pokojeg pauka i stalni ptičji pjev, bio je to najuzbudljiviji događaj
u divljini. Krpelji su ipak osjetili mirise sredstava kojima smo im najavili da
su nepoželjni pa su nas mudro mimoilazili.
Naravno da se u školi, pa makar i u
prirodi, mora i učiti. Uz školske sadržaje niz edukativnih radionica vodili su
gosti koji su dolazili iz Zagreba. HGSS, liječnica, Služba spašavanja na vodi,
policija... sve sa zajedničkim predznakom kako paziti na sebe i druge. Ako su
vam djeca nakon povratka predbacila neke stvari o ponašanju u prometu, prirodi,
čuvanju zdravlja, možete biti ponosni. To samo znači da su slušali i nešto
novo naučili.
Navečer se predavaonica pretvarala u centar
zabavnog noćnog programa. Šarena svijetla, glasna glazba i pripadajući program
motivirali su naše učenike da se uređuju za svoje prve večernje izlaske. Miris
sredstava protiv kukaca zamijenili su parfemi, dezodorani i gelovi. Uglavnom
poslije tuširanja jer je većina pokazala zavidne higijenske navike. Neki su
pokušali taktiku „umjesto tuširanja“, ali su ih njihovi prijatelji potjerali
pod vodu. Uz minimum našeg uplitanja.
Karaoke, pidžama party, supertalent, lude
frizure i prikladan styling uveseljavali su i nas i djecu.
Pa smo tako i prebrzo, kažu neki učenici, dočekali petak. Svi su zaslužili pohvale.
Netko za pokazanu radost, zrelost i uživanje u svakom trenutku druženja sa
svojim prijateljima, a netko za snagu kojom su se borili s povremenim napadima
tuge zbog prvog odlaska od kuće. Na kraju je većina učenika zaključila da jedva
čeka novi odlazak.
A mi učitelji? Ni mi ne bismo ništa
mijenjali. Pred sobom ionako imamo godinu dana.
Za oporavak i novu školu u prirodi.
Autorice:
uč. Saša Germadnik (tekst za web i fotografije), uč. Ana Havidić (fotografije), uč. Aroa Bulić (prirema za web)
